Mail je spike.five@gmail.com

ICQ# 247-692-308



Ulogirajte se na svoj blog:





17.03.2006., petak

makes you wonder...

greetings! nisam jako dugo pisao, ali evo me. jednostavno sam odlučio ostaviti blog na neko vrijeme. sad sam u statistikama vidio, nije me bilo 80 dana. čovječe, fakat puno... :) nadam se da me niste zaboravili. joke.

it's good to be here again.

ok, nije baš najbolja priča za početak pisanja, ali toliko me je ganulo da nisam mogao ne podijeliti to s vama.

Ovaj post nije za one koji se sad osjećaju bilo kako osim prosječno,
ne služi tome da vas baci u neko stanje depresije, da vas oraspoloži,
niti da vas šokira. Ovaj post nije originalno napisan od moje ruke.
Jedina mi je želja da ga ne čitate dalje od ove točke ako mislite da
je to prosječan post, kakav čitate svaki dan. Nemojte čitati ako
smatrate da će vam nakon toga biti žao što ste ga pročitali. Post je
toliko snažan i u isto vrijeme veoma tužan, šokantan... Vi koji ćete
čitati, nemojte mi zamjeriti na tome što sam objavio ovo, nije
zamišljeno kao neka poruka isključivo vama, nego samo kao nešto što
sam mislio da morate znati. Jer to je, kao što se na kraju kaže,
realnost.


prije svega morate pogledati ove fotografije:

Pulitzer

fotograf



Prva fotografija, zabilježena 1994. godine tijekom sudanske
nestašice za hranom, osvojila je Pulitzerovu nagradu. Fotografija prikazuje
izgladnjelo dijete koje je puzalo prema kampu s hranom Ujedinjenih
naroda udaljeno samo 1 km od mjesta gdje je uhvaćena.

Na fotografiji, lešinar čeka da dijete umre kako bi ga mogao pojesti. Fotografija
je šokirala cijeli svijet. Nitko ne zna što se dogodilo s dijetetom,
kao ni Kevin Cartner koji je napustio mjesto nakon što je uhvatio
fotografiju.

Tri mjeseca kasnije fotograf je počinio samoubojstvo.

Ovo je pronađeno u njegovom dnevniku:

"Dragi Bože, obećavam da nikad neću bacati svoju hranu bez obzira
kako lošeg okusa bila ili kako sit budem bio. Molim se da će On
sačuvati ovog malog dječaka, voditi ga i maknuti od bijede. Molim se
da cemo biti osjetljiviji na svijet oko nas i da nećemo biti
zaslijepljeni našom sebičnom prirodom i interesima.

Nadam se da će nam ova slika biti podsjetnik koliko smo sretni i da
nikad nećemo uzimati stvari olako."

I postoji podatak koji govori da samim time što jedemo svaki dan i imamo veće prihode od 100 $ na mjesec spadamo u 8% svjetskog stanovništva. Pa se vi zapitajte.

- 22:50 - Say it! (18) - Print it! - #

16.03.2006., četvrtak

good luck! :)


On a dark desert highway, cool wind in my hair
Warm smell of colitas, rising up through the air
Up ahead in the distance, I saw a shimmering light
My head grew heavy and my sight grew dim
I had to stop for the night

There she stood in the doorway;
I heard a mission bell
And I was thinking to myself,
'This could be Heaven or this could be Hell'
Then she lit up a candle and she showed me the way
There were voices down the corridor,
I thought I heard them say...

Welcome to the Hotel California
Such a lovely place
Such a lovely face
Plenty of room at the Hotel California
Any time of year, you can find it here

Her mind is Tiffany-twisted, she got the Mercedes benz
She got a lot of pretty, pretty boys, that she calls friends
How they dance in the courtyard, sweet summer sweat.
Some dance to remember, some dance to forget

So I called up the Captain,
'Please bring me my wine'
He said,'We haven't had that spirit here since nineteen sixty nine'
And still those voices are calling from far away,
Wake you up in the middle of the night
Just to hear them say...

Welcome to the Hotel California
Such a lovely place
Such a lovely face
They livin' it up at the Hotel California
What a nice surprise, bring your alibis

Mirrors on the ceiling,
The pink champagne on ice
And she said 'We are all just prisoners here, of our own device'
And in the master's chambers,
They gathered for the feast
The stab it with their steely knives,
But they just can't kill the beast

Last thing I remember, I was
Running for the door
I had to find the passage back
To the place I was before
'Relax,'said the night man,
We are programmed to receive.
You can checkout any time you like,
but you can never leave...



come back soon. kiss.

- 09:29 - Say it! (1) - Print it! - #

25.12.2005., nedjelja

SRETNI BLAGDANI!!!

Svim blogerima od srca želim sretran Božić i veselu Novu 2006. Godinu.

Imajte puno sreće, zdravlja i ljubavi!!!

Spike.

- 10:41 - Say it! (14) - Print it! - #

20.11.2005., nedjelja

The show must go on

Vidio ju je, ali ni sam ne zna što osjeća… Gleda Ju, čas joj se divi, čas prezire samog sebe što je pao na takvu curu. Zapravo, kad smo već kod toga, ni sam ne zna kako se sve to odvilo. Jer On ima jednu prijateljicu, prijateljicu s kojom je čak jedan kratak period bio u isto vrijeme kad i s Njom. Sada razmišlja o tome i ne vjeruje kako je mogao biti tako glup. Drugo da se htio dokazati ekipi ili slično, ali to nije slučaj. On je to sasvim svojevoljno napravio i to ga najviše muči. Razmišlja…

Danas je petak i imao je iznimno naporan dan u školi. Pisao je test iz latinskog i to ga je poprilično izmorilo. Ma zapravo ispravak, ali koga briga. Sve je zaboravio i nakon teretane se otišao naći s Njom. Bili su na dugoj kavi u Thaliji i samo se ljubili. Njoj je to već dosadilo, ali naravno, šalila se. Uživala je u njegovim dodirima, poljupcima… Uživala je slušati njegov ubrzan puls, njegovo disanje…
Na prvi se pogled sve doima kao neka idila, ali je u stvarnosti daleko od toga. Ona ima jedan problem. Hladna je. Jako. Davno prije imala je dečka u kojeg je bila zaljubljena preko glave i dotični ju je hladnokrvno napustio. Od tada se nikada nije mogla nikome predati. To Ga je jako mučilo. Ona to ne smatra razlogom za zabrinutost.

Večer je istog dana, točnije 2 ujutro sljedećeg i On sjedi za kompjuterom i sluša pjesmu koja ga podsjeća na Nju. „Za dobra stara vremena“ od Novih Fosila. U isto vrijeme i piše ovaj tekst.

Zašto?

Za dobra stara vremena.
Kad nije imao briga, kad nije imao problema, kad nije imao teških dvoumica, kada je bio bezbrižan. Zna da se to neće vratiti i hrabro to prihvaća. Ponaša se kao dijete. Kao veliko dijete. Sve mu se nakupilo, loš dan, problemi u ljubavi, neodlučnost. Najradije bi zaplakao. Kad bi znao da će to riješiti probleme, i bi.


Nada se da će mu biti bolje. Jer, On tek počinje živjeti.

A ovi će mu dani biti „Dobra stara vremena“ u budućnosti.

Želi li to?

O da.

Spike, 19.11.2005

- 00:30 - Say it! (7) - Print it! - #

01.11.2005., utorak

black devil rulz!

alo rajo!

evo mene nakon nekog vremena opet na blogu!

život teče dalje, škola ok, ljubav u kurcu, ma sve po starom... danas su Svi Sveti i cijeli sam dan doma i to me izluđuje. moram se muvat, bar izać ispred kuće. al ne smijem. idemo navečer svi na Mirogoj, bar nešto.

jedina ajmo reći novost je to da sam bio ovaj vikend u Salzburgu. bilo je oke, za više info look this blog.

Nego znate kaj mi je bed? to kaj sad stvarno previše ljudi zna za moj blog. to me jako ograničava u pisanju. prije je bilo lako, samo kažem što mislim i zašto to mislim, a sad ću morat bit puno rezerviraniji. nije da želim promijeniti blog, ali postoji li doista drugi izlaz?

jer dugo ovako neću izdržati...

jebiga, ne želim vas zamarati time. javite se, recite kako ste, čega ima novoga u vašim životima? ne budite ko ja. :)

adio.

- 16:47 - Say it! (19) - Print it! - #

24.09.2005., subota

summer 2005

pozdrav svima!

evo, nije me bilo stvarno dugo, al sam se ipak vratio. volim svoj blog, i nastavit ću se trudit oko njega.

razlog zašto nisam pisao nakon mora je problem s internetom i malo mi se nije dalo. a i imao sam stvarno puno posla u školi. odma su profesori počeli...

nego, znam da vam sad, u 9. mjesecu pišem neš o ljetu, al jebiga. ljetovao sam u Tisnom, kao uvjek, i nije bilo ništa posebno. ali je bilo nekih prejebenih trenutaka. slike su iz tih trenutaka...

uživajte.

- frendica i ja na slavljenju sestrinog i frendičinog rođendana...

- frendovi iz New Yorka, uvijek ljetuju u Hrvatskoj.

- opet oni, ovaj ljevo se preserava novim slušalicama

- sestra mi...

- ona igra tenis. igrali smo tenis svaki dan po sat i pol i bilo je jebeno!

- stari i neki njegov frend na jebeeeenom jetu. mali ide 70 milja...

- frendica, kartamo belu

- pogled s jahte.

- i evo je. jahta na kojoj smo bili tjedan dana, prijatelji su nam je posudili. prejebena je, ima 14 metara i leti na moru...

- Valentina i ja. to je cura koja je slavila rođendan

- trag od brodića

- sestra i ja

- naša mačka

to bi uglavnom bilo to, neću vam više sa fotkama dosađivat.

slike s partijanja nažalost nemam jer mi nisu dali da nosim fotić.

bili smo par puta u haciendi, to je veliki disko između vodica i murtera i bilo je stvarno prejebeno!
a inače smo visili na nekoj plaži i cugali...

sve u svemu, bilo je stvarno dobro. ček ni tolko dosadno kao što sam reko. ali je vrijeme sve spičkalo kad se pogoršalo...
ma nema veze.


pozdrav.

- 21:46 - Say it! (18) - Print it! - #

10.09.2005., subota

novi blogger (bloggerica)

Pozdrav svima!

Stvarno mi je žao što nisam pisao jedno mjesec dana, ali stvarno se sve tako poklopilo da nisam mogao.

Samo želim reći da nam se pridružila nova bloggerica, moja dobra prijateljica. URL je navlazena.blog.hr.

Uskoro ću objaviti zakašnjeli report sa ljeta s fotkama...

Pozdravljeni bili.

- 12:22 - Say it! (12) - Print it! - #

13.08.2005., subota

!

evo samo se javljam da sam živ! još uvijek sam u Tisnom, pripizdini kraj Šibenika. sad je već malo dosadno. u Zagreb dolazim oko 21. i jedva čekam da se vratim u civilizaciju!

pozdrav.

- 16:21 - Say it! (12) - Print it! - #

01.07.2005., petak

oproštaj

nemam vremena puno pisat jer krećem za 10 minuta.

idem na more, u Tisno, i neću pisat dosta dugo. eventualno pogledam komentare i neš malo napišem iz cyber caffea i sl. ili kad mi starci dođu i donesu toplap...

dobro, stoga vas pozdravljam i idem!

pozdrav svima, bok.


Spike.


- 16:36 - Say it! (19) - Print it! - #

29.06.2005., srijeda

samo da se javim...

danas sam bio na PUNKCIJI limfnog čvora. vidi početak ovog posta za detalje.

- 00:07 - Say it! (12) - Print it! - #

27.06.2005., ponedjeljak

Apsinth - zelena napast



Piće koje se konzumiralo kao lijek za dizenteriju i malariju postalo je ubojicom francuskih radnika i impresionista - sjetimo se samo Van Gogha i Toulouse-Lautreca.

Apsint je liker koji se proizvodi od anisa, pelina i šećera, a sadrži i do 72 posto alkohola. Navodno ga je prvi put pripravio dr. Pierre Ordinaire 1792., a svoj "lijek" nazvao je Artemisia Absinthium. Napitak ubrzo dobiva nadimak "La Fée Verte" ili "zelena vila", zbog svoje specifične boje. Ovaj lijek ubrzo postaje omiljeno piće, pogotovo među francuskim vojnicima u Sjevernoj Africi, koji su u apsint počeli dodavati anis da mu poprave okus.

Apsint počinje stjecati sve veću popularnost i uskoro ga prihvaćaju umjetnici i pripadnici visokog društva. Najveću popularnost doživljava u razdoblju od 1880. do 1914., a samo 1910. popijeno je više od 36 milijuna litara ovog pića. Osim u Francuskoj, konzumiranje apsinta brzo se proširilo i u Sjedinjenim državama, najviše u New Orleansu, gradu s francuskim korijenima. Američke vlasti zabranjuju apsint 1912. zbog velika broja alkoholičara, a 1920. započinje doba prohibicije, potpune zabrane alkohola.

Slijedeći primjer SAD-a, uskoro i ostale države zabranjuju apsint, a Francuska uvodi zabranu 1915. No piće je bilo toliko popularno da se i dalje prodavalo. Proizvođači su se na razne načine dovijali kako prikriti činjenicu da prodaju apsint; neki su išli čak toliko daleko da su apsint prodavali kao tonik za kosu. Zanimljivo je da apsint nikada nije bio zabranjivan u Velikoj Britaniji, niti u Španjolskoj.

Francuska, međutim, ponovo obnavlja proizvodnju tog slavnog kontroverznog pića. Tako Francois Guy, nasljednik poznate destilerije iz Pontarliera, ponovno počinje proizvoditi apsint, no njegov će napitak morati biti znatno blaži od svojih "originalnih" prethodnika. U litri pića količina "thujonea" - neurotoksina koji je glavni krivac za halucinacije uživatelja apsinta - ne smije prelaziti 10 mg!

Apsint se pije na specifičan način. U visoku čašu ulije se malo apsinta, a zatim se na žlicu u kojoj je šećer lagano dolijeva ledena voda, koja mora polako kapati u čašu s apsintom. Svaka kap pretvara se u blještavobijelu pahuljicu u zelenom apsintu. Šećer služi ublažavanju gorčine pelina, a sama metoda pripremanja daje piću dodatnu čar. New Orleans Old Absinthe House bila je poznata po velikoj fontani iz koje je stalno kapala hladna voda u čaše s apsintom.

Mnogi umjetnici i poznate osobe obožavali su apsint. Slikar Toulouse-Lautrec radio je poseban koktel, koji je nazvao "un tremblement de terre" (potres), a koji se sastojao od apsinta i konjaka. Umjesto vode, apsint se može miješati i s crnim ili bijelim vinom, a neki ga piju čistog. Oscar Wilde, jedan od uživalaca ovog neobičnog pića, jednom je napisao: "Prvi stupanj opijanja apsintom nije ništa posebno, u drugom vam se počinju priviđati čudovišne i okrutne stvari, ali ako izdržite, na kraju ćete doći do završnog stupnja i tada ćete vidjeti stvari koje želite vidjeti - prekrasne, neopisive stvari".

Ako ste nostalgični, pak se želite povratiti apsintu, imajte na umu onih 72 posto alkohola što u udruzi s neurotoksinom mogu izazvati i "pretjerano" veselje. Budite umjereni, a ključeve automobila ostavite kod pouzdanog trezvenjaka. Da ne krenete stopama Van Gogha; naravno, ne mislimo na one slikarske...

Ovo gore sam našao na netu, pa tek tolko da znate. zaista zanimljiv članak... zaključak je: gotta get one bottle.

blog i dalje preuređujem pa je zato dizajn u kršu.


pozdrav.

- 23:37 - Say it! (15) - Print it! - #

krš

ovo će bit kratki informativni post. dakle, molio bih vas da se ne obazirete na odvratan dizajn bloga jer ga upravo mijenjam pa je došlo do nekih problema, a lakše mi je ako je sve to na blogu nego da to na sljepo radim. postoji mogućnost da naiđete na slijepi link i slično. sori još jednom.

THIS BLOG IS UNDER CONSTRUCTION!

pozdrav.

- 18:16 - Say it! (6) - Print it! - #

26.06.2005., nedjelja

Ana.


"The Gods envy us. They envy us because we're mortal, because every moment can be our last. Everything is more beautiful because we are doomed to death. We will never be here again, and nothing will ever be the same."

dakle, Ana. moja frendica. dobra frendica. btw, ovaj post pišem zato što mi upravo drži nož za vratom i naređuje mi kaj da pišem... tak tolko da znate.

di smo stali. da, to vam je moja dobra frendica. upoznali smo se preko moje bivše. točnije, Ana joj je bila najbolji buddy, ali kad je mene upoznala, to se promijenilo. inače, moje je prokletstvo zavođenje najboljih frendica nekih cura.

ide u X. gimnaziju i vrlo dobra je učenica. voli se ljepo obuć bla, bla... nevažno. po karakteru je luda, psihični nestabiln (dobro, to znači luda), posesivna i opsesivna. ma samo se šalim... humoristična je, voli radit pizdarije i puno jest. al nije krme. baš suprotno. vidi se na fotki. uz to je i ljepa i pametna. kud ćeš bolje!

to je to o Ani, više mi ne da da pišem.

pozdrav.

- 13:59 - Say it! (18) - Print it! - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2006  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Blog.hr - mislim da ne treba opisivati link. :)
Forum.hr - najveći i najbolji hrvatski forum.
Ventil - recite što god vas muči. anonimno, naravno. izjadajte se, ispovjedite ili jednostavno pizdite! dobra stranica.
tutor.blog - blog na kojem možete naći stvarno SVE o uređenju bloga. u obliku tutoriala.
nel' chee (in obscuro) - osobna stranica nel' chee, vlasnice i tvorkinje tutor.blog-a



Free Site Counters
Free Site Counters



Gavran reče: "Nikad više."
- Edgar Alan Poe, Gavran


"Sve je sranje osim pišanja, a i pišanje je sranje ako pišaš u vjetar..."
- Konfucije


"Quality never goes out of style..."
- Levi's Strauss


"Neki ljudi čak ni u svom životu ne igraju glavnu ulogu!"
- Oscar Wilde


"Nema veće boli nego sjećati se sretnih dana u nevolji."
- Dante


"Živi svaki dan kao da ti je posljednji jer jednog će dana to doista i biti."
- Angelina Jolie


moon phase



Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Dijeli pod istim uvjetima